ISPOVIJEST:Oženio sam udovicu koja je 11 godina starija od mene. Imala je sina od 6 godina iz prvog braka, ali meni lično to nije smetalo.

“Oženio sam udovicu koja ima 11 godina od mene. Imala je 6-godišnje dijete iz prvog braka, ali ja se zbog toga nisam sekirala.

Imala sam 21 godinu i protiv želje svih, dvojice staratelja, braće i sestara i suputnika, uhvatila sam se i napustila svoje postojanje sa svima od najranijih polazišta. Bila sam mahnito zaljubljena u nju, a osamljeno što sam vidio bila je ona i obožavala sam njezino dijete kao da je moje.

Kako je vrijeme prolazilo, njegovao ju je, sve više samu, a nakon samo 4 godine braka ona je otišla. Doživjela je želučanu bolest, zloćudni rast koji se … pokazao odmah, brzo napredovao i … brzo me skrenuo.

Prošlo je 6 godina i moja muka se ne smanjuje, bila je izvrsna osoba, koliko god bila izuzetno zabrinuta … Vjerujem da je na neki način njezin prvi supružnik, s kojim su ga jako dugo spojili, primarna krivica njezine opasne bolesti. S njim je susretala i susretala se s gomilom užasnih stvari i sigurno je da je ovo ostalo posljedica za njezinu dobrobit. STRES, SIKIRACIJA, TUGA …

Osim nje, za mene nikad više neće biti nikoga, ona ne želi biti prikopčana, a usamljena briljantna točka u mom životu je naše dijete, tim više apsolutno moje dijete Sanja, kojega sam smislila kako odgojiti i napravim heroja, poštanskog, ustrajnog … nadalje, nemam pojma kako ću se naviknuti živjeti, a da on ne pomisli da se želi preseliti u Ameriku, ipak stvar koju ću učiniti, pretpostavljam da moja je sudbina, čini se da će me napustiti svi koje iskreno volim, prvi skrbnici i rodbina, tako da je moja Sanja, trenutno prekršaj u Ministarstvu pravosuđa … “