Radim u maloprodaji dva meseca i od prvog dana mi se svideo kolega…
Radim u maloprodaji dva meseca i od prvog dana mi se svideo kolega. Bilo je tu i pogleda i znakova i peckanja, ali nikad ništa veliko i konkretno i sve vreme sam se plašila da budem malo direktnija, jer me je plašila činjenica da bi njegovo odbijanje uticalo na atmosferu na poslu. Pre par nedelja, ulazi jedan presladak dečak u radnju (oko 11 godina) i zapriča se sa mnom. Kaže nema devojku, ali imaće uskoro i da se ne plaši odbijanja, pa šta ako ga neka odbije to ga ne sprečava da priđe nekoj drugoj, jer je on izgrađena ličnost i zna ko je i šta želi u životu.😂 Ulepšao mi je dan, smejala sam se celu smenu, koliko je bio simpatičan. Prepričam ja to kolegi i kažem mu “eh vidiš kako on tako mali prilazi devojkama, a ja sa 21. god moram da skupljam hrabrosti da priđem momku od 22.” Dva dana kasnije javio mi se i rekao da želi da mi olakša taj “prilazak momku” i pozvao me na kafu. Zajedno smo i svaki put se smejemo činjenici da nas je mali spojio.
Vir: Ispovesti.com
BONUS ČLANAK: Osjećate li pretjeranu želju da udovoljite drugima?
Vjerovatno svatko od nas poznaje ‘ljude koji vole’, kako nazivamo osobu koja je izuzetno ugodna, korisna i popularna među ljudima. Nikad ne kaže ‘ne’ i uvijek je spremna pomoći. Uvijek treba vremena za druge, često zaboravljajući na sebe. Iako sve zvuči pozitivno, pretjerana je želja biti sretan i ugoditi, što je samo simptom nečega dubljeg.
Obično je izražena potreba za ugađanjem i brigom za druge duboko ukorijenjena u strahu od odbijanja ili strahu od neuspjeha. Strah od odbijanja temeljni je osjećaj, „ako ne učinim sve za ovu osobu, ona će otići i više me neće htjeti kraj sebe.“ Taj strah može proizaći iz najranijih veza u kojima su ljubav i pažnja bili uvjetovani – npr.: „ Ako to ne učinite, neću vas voljeti. ”Stoga je to povezano s odbacivanjem, napuštanjem, zanemarivanjem od strane roditelja ili drugih važnih ljudi. Strah od neuspjeha, međutim, može proizaći iz ranog iskustva kažnjavanja za najmanju grešku. Pojedinac koji je imao vrlo kritične roditelje može razviti način ponašanja koji će se ljudima jako svidjeti, osiguravajući tako da ga voli u svojoj blizini.
Šta je karakteristično za takve osobe? Zaokupljeni su onim što drugi misle ili osjećaju o njima. Boje se reći ‘ne’ ili postaviti zdrava razgraničenja u vezama. Oni žude za potvrdom i pohvalom. Često zapnu u vezama u kojima ih se iskorištava i gdje daju više nego što dobiju. Preplavi ih pretjerani osjećaj odgovornosti za sve oko sebe. Zanemaruju vlastite potrebe, pa su često iscrpljeni, izgorjeli, nezadovoljni. Uvijek se stave na mjesto drugih, ali rijetko pokazuju samilost prema sebi. Znaju kako se dobro brinuti o drugima. Oni intuitivno znaju šta ljudi oko njih misle, osjećaju i trebaju. Imaju vrlo jaku radnu etiku. Često se smatraju neophodnim.
Šta je očima nevidljivo? Ljudi koji žele pretjerano ugoditi drugima imaju loše samopoštovanje, snažnu potrebu za kontrolom i često su perfekcionisti.
5 karakteristika ljudi koji žele pretjerano ugoditi
→ Samozanemarivanje: Pojedinac koji ima jaku želju da udovolji drugima, posvećuje vrlo malo ili gotovo nikakvo vrijeme brizi za sebe. Potiskuje svoje potrebe i želje i trudi se da ljude oko sebe učini što sretnijim. Kao rezultat toga, skloniji je zdravstvenim problemima. Imati način života koji važnost drugih stavlja na visoko nije uvijek loše, ali mora se postići ravnoteža. Svi znamo da je briga o sebi presudna ako želimo održati i uspostaviti kvalitetne odnose s drugima u životu.
→ Pretvaranje pred drugima: Uljudno slušanje mišljenja drugih, čak i ako se s njima ne slažemo, pozitivna je društvena vještina. Ali pretvaranje da se slažemo s njima samo da bismo ih preferirali i bili popularniji na kraju dovodi do ponašanja koje je suprotno našim vlastitim vrijednostima. U takvom slučaju, drugi nikada ne mogu znati ko smo mi.
→ Odgovornost: Takve ljude karakterizira osjećaj odgovornosti za dobrobit drugih. Korisno je biti svjestan kako naše ponašanje utječe na ljude oko nas. Ali pogrešno je vjerovati da imamo moć i odgovornost učiniti sve sretnima. Ne možemo nikoga natjerati da im se sviđa. Njegovo je pravo da nas doživljava onako kako se osjeća. Svaki je pojedinac odgovoran za svoje osjećaje i osjećaje.
Takvi ljudi imaju stalnu potrebu da se izvine. /
→ Izgovor: Neki se ljudi ispričavaju za svaku sitnicu, bilo da je povezana s pretjeranom samooptuživanjem ili krivnjom koju su prouzrokovali drugi. Nikad se ne ispričavajte zbog onoga što jeste i onoga što mislite da je ispravno.
→ Pasivna agresija i ogorčenost: Ljudi koji su uvijek nasmijani i spremni pomoći, u većini slučajeva potiskuju bijes koji sebi ne dopuštaju da osjećaju. Međutim, bijes mogu izraziti tiho ili. na pasivan način kroz cinične primjedbe, sarkastične šale i napola učinjene usluge.
→ Postavljanje granica: Mnogi ljudi imaju problema s postavljanjem granica u vezama. Najpoznatija je svakako riječ ‘ne’, koja takođe predstavlja svojevrsno odbijanje. Ali ako želimo da sami i naši odnosi s drugima budu dobri, moramo se zaljubiti i distancirati od svega što nije u skladu s našim uvjerenjima i vrijednostima. Znate šta kažu. Ako ne znamo kako se brinuti o sebi – ko će?
