Dolazim kuči sa posla

Dolazim kuči sa posla mrtav umoran.

Ulazim u hodnik, a iz dnevne sobe čujem svoju suprugu kako se vrišti i dere se na sav glas: “To majstoree, takooo, takoooo… tooo!!!”.

Nikad se gore nisam osjećao, sav u šoku ulazim u dnevnu sobu, a onda je vidim kako na koljenima sva u bojama francuske slavi gol Messija.

Taj dan neću nikada zaboraviti, ja inače ne gledam, ne volim fudbal, ali ona je luda, ne propušta ni jedan susret pogotovo njene Barselone obzirom da je luda za Messijem.

Malo sam ljubomoran na tog tipa, ali opet bolje da je zaljubljena u njega koga nikada neće vidjeti nego da je u nekog komšiju… zar ne???

(Ispovesti.com)

BONUS ČLANAK: Patološka ljubomora ili Othellov sindrom

Izražajni emocionalni ispadi, vrebanje, pregledavanje ličnih stvari i stalna sumnja na prvi pogled mogu više podsjećati na filmski scenarij. Ali činjenica je da je patološka ljubomora još stvarnija i javlja se i kod nas. U ekstremnim slučajevima, to može dovesti i do tragičnih komplikacija, pa poremećaj treba liječiti na odgovarajući način.

Svaki pojedinac s vremena na vrijeme doživi ljubomoru, jer je to normalan odgovor na osjećaj da veza s nekim ko nam puno znači može biti ugrožena. Zdrava ljubomora kaže: “Jako ste mi važni i ne želim da se u našoj vezi dogodi bilo što loše.” Dakle, u bilo kojoj vezi, zdrava mjera ljubomore pokazatelj je da nas nije briga za vezu. Problem, međutim, nastaje kad ljubomora postane stalna, nekontrolirana i pretjerana – u ovom slučaju govorimo o Otelovom sindromu, nazvanom po Shakespeareovoj drami Otelo. U njemu glavni lik postaje vrlo sumnjičav prema navodnoj nevjeri svoje supruge Desdemonde, a vlastita ga zabluda na kraju dovodi do ubistva i samoubojstva.

Kao i u slučaju Othella, i u stvarnom životu postoje pojedinci koji se izgube u opasnoj i opsesivnoj sumnjičavosti i nepovjerenju prema svojim partnerima, iako uopće nemaju razloga – osim vlastite mašte. Takva ljubomora može biti vrlo opasna.

Ljubomora je krajnji izraz vlastite nesigurnosti

Mnogi se ljudi pitaju kako odvojiti normalnu ljubomoru od pretjerane ljubomore u vezi. U većini slučajeva ekstremni oblici ljubomore javljaju se kod partnera ili. pravni odnosi. Ljubomorna osoba čvrsto misli da je partner nevjeran, iako nema dokaza koji potkrepljuju njegova ili njena uvjerenja. Takva osoba često posjeduje partnera i opsjednuta je nadzorom, praćenjem i ‘posebnim projektima’ kako bi uhvatila partnera u akciji.

U Dijagnostičkom statističkom priručniku za mentalne poremećaje (DSM) patološka ljubomora se definira kao zabluda koja zabranjuje ideju o nevjeri partnera. Takva se osoba ponaša potpuno iracionalno, drugim riječima – vidi ono što želi vidjeti. Njezina najveća briga je pronalaženje dokaza, pa ona pregledava telefon i računar te prati i ispituje svog partnera o svakodnevnoj rutini. Patološka ljubomora javlja se i kod muškaraca i kod žena, ali je češća i opasnija kod muškaraca. Suprotno uobičajenoj ljubomori, ona može trajati godinama. U najekstremnijim slučajevima, ljubomorna osoba postaje i fizički nasilna, često karakterizirana samoozljeđivanjem. To se obično događa onima koji također imaju paranoični poremećaj ili ih prati neka druga psihoza.

Ponašanje koje se javlja u patološkoj ljubomori:

→ stalno ispitivanje i provjera partnerovih navika,

→ sumnja ili čak uvjerenje da u životu partnera postoji druga osoba, bez ikakvih dokaza,

→ nemogućnost kontrole ljubomore,

→ nemogućnost kontrole impulsa (agresija i nasilni ispadi),

→ stalna potraga za objašnjenjima koja opravdavaju sumnje i pogrešna tumačenja partnerskog ponašanja.

Uzroci patološke ljubomore

Do danas ne postoji istraživanje koje bi u potpunosti objasnilo uzrok ovog sindroma. Međutim, mnogi su faktori koji utječu na razvoj bolesti – neki od njih su alkoholizam, šizofrenija i druge vrste ovisnosti. Neke studije takođe povezuju patološku ljubomoru sa neurodegenerativnim bolestima poput Alzheimerove i Parkinsonove bolesti. Stručnjaci vjeruju da postoji veza između ljubomore i lezija mozga, što znači da uzrok može biti i fiziološki.

Također se nalazi u slučajevima neuroza, bipolarnog poremećaja, seksualne disfunkcije i kod pacijenata s ozljedama desnog frontalnog režnja. Ali ovdje se ne radi samo o ponašanju, mora se uzeti u obzir i emocionalna komponenta povezana sa samopoštovanjem. Tako da istraživači moraju još puno raditi kako bi u potpunosti razumjeli uzroke ovog poremećaja.

Liječenje

Liječenje patološke ljubomore moguće je samo uz stručnu pomoć, ali potrebno je utvrditi izvor ljubomore, težinu njegovog stanja i posljedice koje poremećaj ima na život ljubomorne osobe. Istraživanja pokazuju da se bihevioralno-kognitivna terapija najčešće koristi, a u ekstremnim slučajevima i antipsihotični lijekovi za kontrolu impulsa. Terapija za porodice i parove je takođe važna, jer je ponekad ljubomora povezana sa životnom pričom. Otelov sindrom je poremećaj koji može imati ozbiljne posljedice, pa su važni brzo otkrivanje i odgovarajući specijalistički tretman.